Anksioznost, panika i tako u krug

Anksioznost je postala sastavni dio naših života. Tjeskoba, zabrinutost, panika, nervoza, napetost, osjećaj da ste na rubu živaca, nelagoda, čak i kada potencijalna opasnost zapravo ne postoji.

Sve više ljudi se žali na anksioznost, ali i panične napade, koje možda niste iskusili prije. Ali, kad tad (ne, ne, ne plašim vas) zakucaju i na vaša vrata. 

I ja sam mislila da sam od onih imunih, da me taj napad neće u svojoj vlasti, pa sam se uvjerila da je naglo i neočekivano sve što možete očekivati.  Sad znam šta znači ona „oblio me znoj“, počinjem se tresti, mislim da će mi srce iskočiti iz (hvala na pitanju, sasvim obimnih) grudi. Onda ide u glavu, gdje se kao na ringišpilu vrte  samo najgori scenariji. Smrt je na kraju, a prije toga srčani udar, pomračenje uma... U tih predugih desetak minuta, koliko panični napad najčešće traje, ostanete i bez energije, kao da zadnji atom iščezne iz tijela. 

Smirite se... ne dešava se to samo vama, već ne biste vjerovali, čak svakoj trećoj osobi koju poznajete. Nažalost, zbog stida i osjećaja o tome se ne govori, pa se maska savršenog života iznese van, a panični napadi i anksioznost zaključavaju u svoja četiri zida...

Najgori neprijatelj anksioznosti je upravo strepnja da će vam se nešto loše dogoditi. Strah hrani strah. Anksioznost i panika mogu uništiti normalan život, kod kuće, na poslu. I uvući vas u vrtlog iz kojega nema izlaza.  

Ali ima rješenja – suočiti se sa strahom, prepoznati ga, suočiti se s njim i vratiti kontrolu nad sobom i životom.

Voljeti, raditi, živjeti punim plućima, uprkos strahu. Biti među ljudima, družiti se, smijati, ne brinuti šta će drugi reći, ne hranite negativne osjećaje. 

Šetajte svakoga dana, dišite duboko, popijte Aloru kad osjetite da možda nedostaje dobrih misli. I nemojte čekati. Najgore se možda već desilo. Razmišljajte kako dolazi bolje.